Komunizam ne funkcioniše jer ljudi vole da poseduju stvari.

Frenk Zapa

God bless America, capitalism wins again“, bile su završne reči kojima je tridesetšestogodišnji Ian Ferguson isprovocirao mladog levo-liberalnog prodavca duvanske opreme da se posle prividne kapitulacije nakon histeričnog napada besa izazvanog Fergusonovim „Make America Great Again“ kačketom, ipak predomisli i odbije da „rasističkoj mušteriji“ proda traženo ulje za elektronsku cigaretu1. Nakon što je Fergusonov snimak postao viralan, kompanija „Xhale City“ mu je uputila izvinjenje, dok je prodavac očekivano dobio otkaz i praktično funkcionisanje tržišne privrede kao temu za razmišljanje.

Uprkos tome što navedeni primer može delovati banalno, iza pomenutog događaja koji se 2018. dogodio u gradu Taker u Džordžiji, zapravo se krije mnogo dublja i ozbiljnija ideološka podela koja poslednjih godina pogađa SAD i „Prvi svet“ uopšte. Ne bi bilo preterano reći da bi raniji mislioci poput Vernera Zombarta ili Gilberta Kita Čestertona koji je „laissez-faire“ logiku praktično smatrao sinonimom za amerikanizam2, bili začuđeni time što u SAD danas postoji jaka struja koja naginje ka politikama preraspodele i kapitalistički sistem SAD doživljava kao nepravedan, eksploatatorski i zreo za promenu. Od „demokratskog socijaliste“ Sandersa do mlade šampionke liberalne Amerike Aleksandrije Okazio-Kortez, levičarske ličnosti osvojile su simpatije mnogih, dok je sličan intelektualni trend je zahvatio i Evropu gde su znatnu popularnost stekli filozofi poput Srećka Horvata i Slavoja Žižeka, kao i pokreti poput Podemosa, Varufakisovog Diem 25 i Sirize Aleksisa Ciprasa, za koju se, prema njegovom sopstvenom viđenju pre izbora 2015, očekivalo da inicira radikalne promene u Evropskoj Uniji i bude pravi „šok za sistem3“. Socijalizam je među mnogim mlađim i urbanijim biračima, prosto „in“.

Pitanje je, otkud toliko skepticizma prema kapitalizmu? Ovo je razumljivo kada se uzme u obzir to da je brojna kohorta milenijalaca počela da ulazi na tržište rada upravo u vreme krize 2007/2008, samo da bi se suočila sa studentskim dugovima i rastućim troškovima života koje minimalna primanja nisu mogla pokriti4. U uslovima visoke nezaposlenosti i umnožavanja armije prekarnih radnika koje će Gaj Stending nazvati „opasnom novom klasom“ u istoimenoj knjizi5, lako je razumeti zašto u SAD polovina mladih od 18 do 29 godina percipira kapitalizam negativno6. Kroz prizmu takve ogorčenosti, tržište per se lako se može poistovetiti sa brutalnom i gotovo socijal-darvinističkom nezainteresovanošću za marginalizovane i ugrožene.

Naravno, ideja o neizbežnom prerastanju kapitalizma i uspostavljanju pravednijeg društva na drugačijim osnovama nije novijeg datuma – progresivistička leva misao koja je osvojila kampuse američkih univerziteta svakako ima intelektualne korene na koje se može pozivati budući da sledi misao čija nit vodi još od utopističkog socijalizma Čarlsa Furijea i Roberta Ovena, preko sovjetskih boljševika i evrokomunista posleratne Evrope, do emancipatorskog komunizma Trećeg sveta i izraelskog sistema kibuca7. Besklasno socijalističko društvo kao finalni stadijum istorije je, u skladu sa Marksovim sopstvenim viđenjem, u obrazovnim sistemima realsocijalističkih država proučavano sa epitetom naučnosti8.

No, problem koji opstaje je sledeći: kapitalizam sa svim svojim manama ima začuđujuću sposobnost da preživi i da se nakon svih eksperimenata sa pravednijim društvom „resetuje“ kao osnovno stanje, što navodi na zaključak da su kolektivistički politički filozofi zarpavo bili bolji kao kritičari kapitalizma nego što su bili u mogućnosti da zaista ponude dugoročno održiv alternativni model preraspodele u društvu. Na to je ukazivao i Žižek, ističući da radikalna levica „potajno nije ni htela da ima vlast“, jer joj je „draže bilo da bude negativni prorok9“. U takvu zamku upao je upravo Aleksis Cipras, te je, u jazu između „onoga što želi da uradi i onoga što može da sprovede“, Sirizu „transformisao u stranku gotovo klasične evropske socijaldemokratije10“.

Razlozi takve diskrepance mogu biti u onome što je bit ideološkog spora koji traje od XVIII veka, a to je, kao što stoji u citatu sa početka teksta, definicija same ljudske prirode. Levica je, reklo bi se, preoptimistično procenila saradnju i altruizam, tj. u dihotomiji kooperacija-kompeticija precenila prvu na račun druge. Liberali i konzervativci s druge strane, ukazuju na to da su ponuda i tražnja i takmičenje sasvim zdrave i normalne pojave, pa je nevidljiva ruka stoga viđena kao univerzalni regulator koji prirodno prodire u sve oblasti života, uključujući čak i privatnu sferu i neka kontroverzna pitanja poput surogat materinstva11. Takođe, ona se automatski probija i tamo gde je de jure zabranjena – sovjetski komandni sistem npr, imao je NEP a kasnije je prećutno tolerisao ogromno crno tržište koje je obuhvatalo sve od piletine do zdravstvenih usluga12. Efikasnošću kapitalističkog razmišljanja i „zdravim egoizmom“ bavio se i kineski nobelovac Mo Jen, koji u jednom od svojih romana govori o tvrdoglavom individualističkom zemljoradniku kojeg partija satanizuje zbog odbijanja da se priključi zadruzi, samo da bi posle nekoliko decenija i sama prihvatila doktrinu omraženog revizioniste13. Kao što znamo, rezultat takve odluke je to što NR Kina danas pretenduje na mesto prve ekonomije sveta.

Neizbežnost kapitalizma proističe i iz činjenice da je on praktično ugrađen u političku kulturu i institucije zapada, gde su pojmovi slobode, demokratije i kapitalizma srasli i teško odvojivi. U hipotetičkom alternativnom sistemu koji bi zakonski mogao da definiše zabranjenu odeću, za „zlomislitelja“ koji bi je nosio posledice bi bile mnogo ozbiljnije od uskraćivanja usluge, što su svakako iskusili oni koji su u takvim sistemima živeli. Omladina zapadnih društava s druge strane, nema iskustvo života u sistemu koji, poput prodavca iz navedenog primera, ne bi tolerisao neistomišljenika, te je moguće da njima lako promiče inherentna autoritarnost levice koja je u kolektivističkim „hidrauličnim društvima“ istoka, nenaviknutim na bilo kakav izbor alternativa, mnogo lakše „prošla“(suprotno Marksovim predviđanjima). Budući da bi u uslovima potpune informacione povezanosti uskraćivanje usluge zbog ideološke nepodobnosti navelo nevidljivu ruku da sigurno odvede kupce do konkurenta i kompaniju do lošeg glasa, jasno je da je postupak firme „Xhale city“ bio jedini mogući. Uz sav mogući odijum prema pogrešnoj odeći, u sistemu u kojem oni posluju proizvodnja viška je i dalje cilj.

Još jedna stvar je svako bitna kada se govori o prevaziđenosti kapitalizma i uvođenju pravednijih sistema raspodele. Sistem, naime, nije nikakav superkompjuter ili robot; sistem čine ljudi a ljudsko ponašanje vođeno je prevashodno egostičnim motivima, kao i često neracionalnim ili nepotpunim informacijama (što možda objašnjava i boljku frakcionaštva u kolektivističkom taboru). Zato su svi socijalistički sistemi bili mnogo skloniji „traženju renti“ i široko rasprostranjenoj korupciji koja se, primera radi u Bugarskoj i Rumuniji zadržala više od decenije nakon što su ove država pristupile EU14. Istovremeno, sistemi preraspodele su se pokazali i kao izuzetno skupi. U njima opstaje problem finansijske održivosti država blagostanja, što se vidi iz primera Švedske čija politika velikodušnih socijalnih izdataka za nezaposlene imigrante predstavlja ogromno opterećenje za budžet i navodi političare da se zamisle o dugoročnoj održivosti tog modela15. Naravno, nije realno očekivati da su se svi levičarski nastrojeni pojedinci detaljno bavili uporednom analizom kapitalističke i socijalističke literature16, ali dovoljno bi bilo obratiti pažnju na fenomene „glasanja nogama“ koji su, istorijski posmatrano uvek vodili od socijalističkih država ka kapitalističkim.

Naposletku, jasno je da je kapitalizam tu da ostane, ne kao apsolutno superioran, nego kao „najmanje loš“ pošto, za sada, jednostavno nema bolje alternative. Nesumnjivo je da je reč o sistemu koji jeste sklon cikličnim krizama i proizvodnji nejednakosti. Takođe je nesumnjivo da takav sistem mora biti otvoren za izvesna prilagođavanja i ustupke kako radikalnim oponentima ne bi pružio previše propagandnih argumenata. U tom smislu logika „cut-throat“ kapitalista prema kojoj je „pijanac na dnu gde mu je i mesto“ samo čini uslugu onima koji se njima, prema teoriji potkovice, nalaze vrlo blizu na drugom kraju spektra, a to je radikalna levica. S tim u vezi, izvesni stepen fleksibilnosti bi bio poželjan. Takvi primeri bili bi racionalno samoograničavanje radi sprečavanja ekocida (što će, po svoj prilici, biti veliki problem u XXI veku) ili umerene intervencije koje bi spečile da veliki broj ljudi iz srednje klase, glavnog nosioca i demokratije i kapitalizma, sklizne u prekarijat. Uz istorijsko iskustvo koje govori da su svi socijalistički sistemi osmišljeni sa ciljem prevazilaženja nepravdi tržišnog sistema de facto više problema stvorili nego rešili, može se pretpostaviti da bi, bar kada su razvijena kapitalistička društva u pitanju, neki tip mešovitog sistema bio najoptimalnija opcija za budućnost.

Autor: Milan Blagojević

O autoru: Rođen 1991. u Požarevcu. Diplomu politikologa za međunarodne poslove na Fakultetu političkih nauka stiče 2015. a master diplomu politikologa  na programu “Javna uprava, lokalna samouprava i javne politike” na matičnom Fakultetu 2018. Uže oblasti interesovanja su mu politika Centralne i Istočne Evrope, političke ideologije, vrednosti i propaganda. Za sada ima dva objavljena rada koja se bave Poljskom i Rusijom, kao i još dva koja su fokusirana na SAD i nalaze se u štampi.

Fusnote:

1 Jenni Fink, “’Leave the store’: vape shop employee fired after refusing to sell to Trump supporter in MAGA hat”, Newsweek, 12/31/18, izvor: internet https://www.newsweek.com/trump-supporter-leave-store-vape-store-employee-fired-maga-hat-1275451. 3/8/2019.

2 G.K. Chestertone, What I saw in America, Hodder & Stoughton Limited, London, 1922.

3 Srećko Horvat, Slavoj Žižek, Šta Evropa želi, Laguna, 2013, str. 184-200.

4 Sarah Kendzior, “Why Young Americans Are Giving Up on Capitalism?”, Foreign policy, June 16, 2016, izvor: internet https://foreignpolicy.com/2016/06/16/why-young-americans-are-giving-up-on-capitalism/ 23/8/2019.

5 Guy Standing, Precariate: a dangerous new class, Bloomsbury academic, London, 2011.

6Sarah Kendzior “Why Young Americans Are Giving Up on Capitalism?”, Foreign policy, June 16, 2016, izvor: internet https://foreignpolicy.com/2016/06/16/why-young-americans-are-giving-up-on-capitalism/ , 23/8/2019.

7 Andrew Heywood, Political ideologies, Palgrave Macmillan, 2010, str. 88.

8 Ibid, str. 7.

9 Srećko Horvat, Slavoj Žižek, Šta Evropa želi?, Laguna, Beograd, 2013, str. 199.

10 Željko Pantelić, “Cipras kao Čerčil, Kirijakos kao tata Micotakis i deda Venizelos: Sve što treba da znate o izborima u Grčkoj“, Nedeljnik, 07/07/2019, izvor: internet https://www.nedeljnik.rs/cipras-kao-cercil-kirijakos-kao-tata-micotakis-sve-sto-treba-da-znate-o-izborima-u-grckoj/ 5/8/2019.

11 Jelena Riznić, “Pledoaje protiv surogat materinstva u Srbiji”, Le Monde diplomatique, br. 49, str. 14.

12 Stephen L. Sampson, “The Second Economy of the Soviet Union and Eastern Europe” in: The Annals of the American Academy of Political and Social Science Vol. 493, Sage Publications, Inc., 1987, str. 120-136.

13 Mo Jen, Umoran od života i smrti, Laguna, Beograd, 2014.

14 “Corruption perception index 2018”, Transparency international, 2018, izvor: internet https://www.transparency.org/cpi2018, 20/8/2019.

15 Peter S. Goodman, „The Nordic Model May Be the Best Cushion Against Capitalism. Can It Survive Immigration?“, The New Yourk Times, July 11, 2019, izvor: internet https://www.nytimes.com/2019/07/11/business/sweden-economy-immigration.html?fbclid=IwAR1x0GERuwkGO1k4T9LIDfZ1Niicpv7nhKDh0i9PRIObIsfUqRyOzaLrUQ8. 24/8/2019.

16Zanimljivu tezu za razmatranje iznosi kontroverzni Džordan Piterson prema kojem je “kulturni marksizam”, pobeđen u sferi ekonomije, prosto migrirao u obast identitetskih politika odakle sve probleme pripisuje kapitalizmu i gde još uvek može da raspolaže nekakvim autoritetom (Michael Fedorovsky, „Reading Jordan B. Peterson: on Marxism and Postmodernism“, Dialektika, May 23, 2019, izvor: internet https://dialektika.org/en/2019/05/23/reading-jordan-peterson-marxism-postmodernism/, 25/8/2019). S druge strane, postoje mišljenja prema kojima upravo bezličnost razmene u kapitalizmu sve ne-ekonomske razlike čini irelevantnim (Milton Friedman, Kapitalizam i sloboda, Global book, Novi Sad, 1997, str. 177).

L I T E R A T U R A

Corruption perception index 2018”, Transparency international, 2018, izvor: internet https://www.transparency.org/cpi2018, 20/8/2019.

Chestertone, G.K., What I saw in America, Hodder & Stoughton Limited, London, 1922.

Fedorovsky, Michael, „Reading Jordan B. Peterson: on Marxism and Postmodernism“, Dialektika, May 23, 2019, izvor: internet https://dialektika.org/en/2019/05/23/reading-jordan-peterson-marxism-postmodernism/, 25/8/2019.

Fink, Jenni, “’Leave the store’: vape shop employee fired after refusing to sell to Trump supporter in MAGA hat”, Newsweek, 12/31/18, izvor: internet https://www.newsweek.com/trump-supporter-leave-store-vape-store-employee-fired-maga-hat-1275451. 3/8/2019, 3/8/2019.

Friedman, Milton, Kapitalizam i sloboda, Global book, Novi Sad, 1997.

Goodman, Peter S., „The Nordic Model May Be the Best Cushion Against Capitalism. Can It Survive Immigration?“, The New Yourk Times, July 11, 2019, izvor: internet https://www.nytimes.com/2019/07/11/business/sweden-economy-immigration.html?fbclid=IwAR1x0GERuwkGO1k4T9LIDfZ1Niicpv7nhKDh0i9PRIObIsfUqRyOzaLrUQ8. 24/8/2019.

Heywood, Andrew, Political ideologies, Palgrave Macmillan, 2010.

Horvat, Srećko, Žižek, Slavoj, Šta Evropa želi?, Laguna, Beograd, 2013.

Jen, Mo, Umoran od života i smrti, Laguna, Beograd, 2014.

Kendzior, Sarah, “Why Young Americans Are Giving Up on Capitalism?”, Foreign policy, June 16, 2016, izvor: internet https://foreignpolicy.com/2016/06/16/why-young-americans-are-giving-up-on-capitalism/ 23/8/2019.

Pantelić, Željko, “Cipras kao Čerčil, Kirijakos kao tata Micotakis i deda Venizelos: Sve što treba da znate o izborima u Grčkoj“, Nedeljnik, 07/07/2019, izvor: internet https://www.nedeljnik.rs/cipras-kao-cercil-kirijakos-kao-tata-micotakis-sve-sto-treba-da-znate-o-izborima-u-grckoj/ 5/8/2019.

Riznić, Jelena “Pledoaje protiv surogat materinstva u Srbiji”, Le Monde diplomatique, br. 49, 2019.

Sampson, Stephen L., “The Second Economy of the Soviet Union and Eastern Europe” in: The Annals of the American Academy of Political and Social Science Vol. 493, Sage Publications, Inc., 1987, str. 120-136.

Standing, Guy, Precariate: a dangerous new class, Bloomsbury academic, London, 2011.

Ovaj esej je jedan od 3 pobednika konkursa za najbolji studentski esej u okviru projekta Akademija političke filozofije realizovanog u partnerstvu sa Fridrih Naumann Fondacijom za slobodu.