Malo je sumnje u to da su početak XXI veka obeležili autoritarni režimi širom sveta. Jedan od onih koje će istorija pamtiti kao paradigmu autoritarnosti i koji se surovo razračunava sa nasleđem Ataturka svakako je Redžep Tajip Erdogan (Recep Tayyip Erdoğan). Ipak, sekularne modernizacijske snage u Turskoj su još uvek snažne i pružaju otpor različitog intenziteta. O vladavini prava u Turskoj razgovarali smo sa Izrafilom Ozkanom (İsrafil Özkan), politikologom i dugogodišnjim aktivistom iz Ankare.

– Nalazimo se na letnjoj ekonomskoj školi u Banskom, Bugarska, i razgovaramo sa Izrafilom, koordinatorom za projekte zaposlenom u Freedom Research Association. Zdravo, nadam se da se dobro provodiš ovde. Da li možeš da nam kažeš par stvari o sebi i svom angažmanu?

– Zovem se Izrafil Ozkan (İsrafil Özkan) i dolazim iz Turske. Radim kao koordinator za projekte pri Freedom Research Association-u, libertarijanskom trustu mozgova, ali ga možemo nazvati i centrom za razvoj praktičnih politika. Nalazi se u Ankari, glavnom gradu Turske. Naša glavna interesovanja se tiču principa vladavine prava i pitanja ekonomskih sloboda, kao i građanskih sloboda. Imamo tri centra koja se bave ovim temama, koji objavljuju izveštaje o navedenom, ali se takođe bavimo i edukacijom o ljudskim pravima, važnosti vladavine prava i o još nekoliko tema.

– Shodno skorašnjim događajima radi se o veoma važnim temama u Turskoj, pa bi voleli da čujemo tvoje mišljenje o promenama koje se tamo zbivaju.

– Kao libertarijanac, moram primetiti da nemamo problema sa pojedinačnim vladama, već se moramo fokusirati na nekoliko principa koji su nam važni, kao što je princip vladavine prava, bez obzira na tekuću vladu, kao i na princip odgovornosti, ponovo bez obzira na tekuću vladu. Svaka vlada bi morala da razumeva važnost vladavine prava, te da razvija vlastita tela u skladu sa time. Jer bez ovog principa će svaka na kraju završiti kao tiranija.

– Pa da li misliš da to postoji u Turskoj?

– Ne mogu da kažem da se radi o tiraniji ili nešto tome slično, ali mogu da kažem da imamo vrlo slabe mehanizme koji bi obezbedili princip odgovornosti. Ceo civilni sektor u Turskoj, pa i mi kao njegov libertarijanski deo, nastojimo da razvijemo mehanizme koji bi omogućili uspostavljanje ovog principa i nastojimo da promovišemo vladavinu prava, kao i da obrazujemo buduće generacije. Bavimo se i zagovaranjem na svim političkim nivoima.

– Da li je obrazovanje glavno u vašem nastupu ili ste prisutni i u medijima? Interesuje nas kako planirate da postignete društvene promene u savremenoj Turskoj?

– Za sada je veoma teško očekivati institucionalne promene, ali se i dalje trudimo. No, zaključak je da neće biti institucionalnih promena kojima bismo bili zadovoljni. Stoga smatramo da će bolji rezultati biti postignuti ukoliko edukujemo buduće generacije, akademce, advokate, sudije, izvršioce, tako ćemo obezbediti nadu za budućnost. Za sada je očekivanje institucionalnih promena bajkovito. No, obrazovanje je samo jedan deo našeg angažmana, a bavimo se i istraživanjima, prikupljanjem podataka iz svih problematičnih sfera, poput ljudskih prava, demokratije, vladavine prava i drugih sloboda. Prikupljamo podatke i sarađujemo sa ekspertima iz akademske sfere na svim tim pitanjima.

– A šta kažu vaši nalazi o, npr. demokratiji i ljudskim pravima u Turskoj?

– Teško je to sumirati u par rečenica, ali mogu reći da budućnost Turske nije tako svetla za sada. Ali dužnost libertarijanaca i aktivista i boraca za ljudska prava je nastojanje da se nađe prostor za solidarnost. Naš broj je za sada mali, ali to ne predstavlja problem. Nastojimo da spasemo današnjicu, da stvorimo nadu za budućnost, a sve to moramo da radimo istovremeno iako je teško raditi na tome u Turskoj. Ipak, to ne predstavlja nepremostivu prepreku, jer ni u jednoj zemlji nije lako biti aktivista. Mogu da kažem da ni u jednoj sferi brojevi nisu dobri, ali i da je civilni sektor u Turskoj jak i da ćemo dati sve od sebe.

– Poslednje pitanje se odnosi na predsednika Erdogana, jer se smešta među svetske populiste. Iako nije jedini, nalazi se u velikom društvu sa Putinom, Orbanom i drugima, pa bi voleli da čujemo tvoje objašnjenje za populistički talas zadnje decenije.

– Već ste rekli da je Erdogan jedan od svetskih populističkih vođa, ali, iako ne mogu da tvrdim to iz naučne perspektive, u mom viđenju i viđenju mojih prijatelja u celoj Evropi postoji populistički talas, koji je posledica ljudskog straha od toga da se izgube u savremenom svetu. Moderni svet i moderna politika su teško razumljivi. Imamo stvari poput izbegličke krize i miliona ljudi u pokretu, imamo ratove i ekonomsku krizu istovremeno, što je ljudima teško da razumeju, a ne žele da se izgube u ovom haosu, pa traže jake vođe koje bi to rešile umesto njih. A populisti koriste ove strahove zarad manipulacije. Ja ne mogu ponuditi svetlo rešenje, ali mogu reći da je ovo najznačajniji period u našoj istoriji, te stoga moramo da promovišemo demokratiju, moramo da promovišemo ljudska prava, vladavinu prava, značaj vladavine prava, više nego u bilo kom dosadašnjem periodu, jer nemamo drugog izbora i rešenja koje možemo da ponudimo, barem mi u Turskoj. Zato je jedino rešenje promocija liberalnih vrednosti više nego ikada.

– Izrafile, hvala na odvojenom vremenu i nadamo se da ćemo se videti opet, možda u Beogradu.

– Možda, možda, vidimo se.