Simbolično, osim sto je svojim tvitom o hrvatskoj slikovnici koja promoviše istopolne brakove izazvao sukobe u samoj vlasti i uvredio pripadnike LGBT zajednice, ministar Nenad Popović je na svom tviter profilu napravio poligon za teško podnošljivu količinu uvreda, i to samo nekoliko dana uoči Dana pobede nad fašizmom. Time nam je još jednom nam pomogao da shvatimo koliko smo daleko od demokratskog društva koje neguje pluralizam, različitosti i poštuje ljudsko biće.

Preneraženi ovom slikovnicom, s jedne strane našli su se roditelji koji strahuju za svoju decu, a u ovakvim postupcima vide širenje bolesti u društvu. S druge strane, osobe koje brane gej prava i suprotstavljaju se nasilju nad različitostima bilo koje vrste. Dijametralno suprotni. A opet isti. U količini uvreda, mržnje i poziva na nasilje. Nezavisno od toga što možda prvi nemaju dovoljno informacija o gej osobama, ili što su drugi previše informisani. To znači da bi postupali isto po bilo kom pitanju.

Budući da je slikovnica nastala u Hrvatskoj, pored „bluda“ koji se njome širi nekako se, po prirodi stvari, nametnula i priča o ustaštvu. Glavni oponenti, pak, oni koji se razmeću demokratijom i ljudskim pravima, kao argument koriste pitanja – zašto nekoga ko je „kromanjonac“ mama nije abortirala. I tako u nedogled.

Što će reći da nije problem ni u strejt, niti u gej osobama, nego u mentalitetu. Javni diskurs koji decenijama poznaje samo govor mržnje, eskalirao u eri interneta – glavni je razlog što smo tu – ukočeni između Evrope i majčice Rusije. Malo bismo Amsterdam (kad može da se iskoristi u dnevnopolitičke svrhe), malo bismo Čečeniju (kad, takođe, može da se skuva za jednokratnu upotrebu).

Po svemu sudeći, pobedu u ovoj tužnoj priči odneo je tabloid Blic, od čijeg je teksta krenula cela priča. Naime, pošto se o ubijenoj pevačici više ne može reći mnogo toga, za Blic je osvanuo jedan veoma klikabilan dan. Ne samo da su se čitaoci „upecali“ na ovu vest, već su još jednom dokazali da je dovoljno samo malo da se pretvorimo u sve ono protiv čega se godinama deklarativno borimo – fašiste. Blicu skaču reklame, a posledično, i prihodi.

Nije potrebno previše govoriti o skandaloznosti ministrovog postupka. On je time uvredio ne samo celokupnu LGBT zajednicu, nego i predsednicu Vlade čiji je ministar. Čini se da je Brnabićeva postala imuna na ove uvrede. Nakon skandala u Skupštini i najcitiranije rečenice Maje Gojković „Ana je tu“, ali i aparata za kafu kojim je Branko Ružić metaforički opisao kao nečiju kafe-kuvaricu, jedan tvit gore-dole dođe kao šala.

Premijerka je ovog puta osudila ispad ministra i ponudila ostavku. Ponudila je ostavku predsedniku Srbije. Zbog toga joj preporučujemo da prelista Zakon o Vladi, a ministru da shvati nekoliko stvari: da se slikovnica neće uvoditi u Srbiji na taj način da je dobiju deca u školama, već će je možda imati samo oni koji je žele.

I, za kraj, ono najbitnije – natalitet. I sama premijerka reče da gej osobe imaju reproduktivne organe i da i oni mogu da imaju decu. Zato je ministru legitimno postaviti sledeće pitanje: Poštovani ministre, da li ste svesni količine licemerja kada kao prepreku povećanju nataliteta vidite jednu gej slikovnicu? Mnogo važniji uzrok tome je politika čiji ste deo – ta koja godišnje iz Srbije „izbaci“ više od  60.000, narodski rečeno, plodnih ljudi.

Ako ste pak pod gejevima podrazumevali članove ove ili bivše vlasti, onda u tom slučaju nema problema – jer ste i jedni i drugi odgovorni za sunovrat u kojem se nalazimo.

Usput, preporučite koleginici Brnabić i ostalim kolegama da se pozabave roditeljima nezadovoljnim nacrtom Zakona o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece. Setite se, to su ona deca koja su „umrla“ nakon porođaja, a postoje brojne indikacije da se to nije desilo. Postoje, ipak, mnogo bitnije stvari od jedne gej slikovnice.

A na natalitet, ponavljam, ne utiču negativno ovakve slikovnice, već politika. Ma koliko se „profitabilnim“ činile, mere podsticaja nataliteta su skandalozne u svakom smislu. Kao i „Dosta reči, nek zakmeči“ kampanja ili, ako hoćete, Frikom reklame.

Autor: Stefan Petrović

O autoru: Student treće godine novinarskog smera na Fakultetu političkih nauka sa interesovanjem za izučavanje međunarodnih odnosa. Autor tekstova u dnevnom listu „Danas“ i na portalima. I kad je gotovo, za mene, znaj, tek tad je počelo. Mišljenja da je od „sigurnog“ partijskog uhlebljenja poželjnije kritičko, slobodno i pluralističko društvo. Interesovanja: unutrašnja politika, spoljna politika, socijalna politika. Neprevaziđene teme: demokratija, tranzicija, egzistencija, izbori, nezadovoljstvo, (ne)poštovanje prava, raskorak između proklamovanog i (ne)učinjenog, sloboda, jednakost, otvorenost društva… Pravi derbi predstavlja drugi krug predsedničkih izbora. Studenti FPN-a najpre se školuju da postanu politikolozi. Političari su nešto drugo. Skoro izrodi…